Pitaju nas…
Otkako smo se odlučili baviti poljoprivredom i posaditi sibirsku borovnicu tj. haskap, još uvijek poprilično nepoznato bobičasto voće u našim krajevima, poznanici i prijatelji često nas znatiželjno pitaju zašto smo se odlučili na taj važan korak.
Nije im jasno…
Često im nije jasno zašto se mučimo s obradom zemlje kada danas gotovo nitko od mladih to ne radi, zašto provodimo vrijeme u nasadu, okapajući, plijeveći i berući sitne bobice po najjačem suncu kada se od poljoprivrede u Hrvatskoj jednostavno ne da živjeti. Također, nije im jasno zašto se trudimo uskladiti brigu oko našeg nasada uz poslove koje već imamo i uz dvoje male djece koja također iziskuju svoje vrijeme. Nije im jasno zašto svoj novac ulažemo u nešto, a ni sami nismo sigurni hoće li nam se taj novac ikada vratiti.
Jednostavan, najkraći i najtočniji odgovor na sve prethodne nedoumice je zato što to volimo.
Što toliko volimo?
- Volimo taj osjećaj zadovoljstva kada nešto posadiš, njeguješ, kada se nečemu posvetiš i kad ti se taj uloženi trud vrati u obliku velikog zelenog grma punog bobica. Ne nužno bobica koje ćemo prodati i time zaraditi velike novce jer nećemo i toga smo svjesni, no to nam nije ni bitno.
- Volimo provoditi vrijeme u prirodi i družiti se s dragim nam ljudima kroz različite radne akcije.
- Volimo osjećaj kada nam naši kupci oduševljeno kažu kako ne mogu prestati jesti naše bobice koliko su im ukusne.
- Volimo osjećaj kada nas kupci zovu po nekoliko puta tijekom berbe za još jednu narudžbu svježih bobica jer su sve bobice odmah pojeli i ništa nisu uspjeli smrznuti za zimu.
- Volimo osjećaj zadovoljstva i ponosa dok promatramo naše sinove kako kroz cijelu godinu jedu borovnice koje smo sami uzgojili na najprirodniji način.
- Volimo osjećaj nagrade koji nam dolazi sa svakom novom berbom nakon cjelogodišnjeg truda i brige oko tih malih biljaka.
- Volimo provoditi vrijeme u našem nasadu više nego biti u uredu neke zgrade, raditi na računalu, tipkati e- mailove i biti pod konstantnim stresom.
Naša odluka ima dublje značenje…
Naša odluka da ulažemo u domaće, netretirano voće ima dublje značenje. Želimo potaknuti ljude da cijene zdravu hranu, da se vraćaju korijenima i uživaju u voću punom okusa, boje i mirisa. Možda ne možemo promijeniti svijet, ali možemo našoj djeci pokazati da se uz trud i predanost mogu postići pozitivne promjene i na toj lokalnoj, gotovo zanemarivoj razini.
Želimo pružiti primjer…
I da, to je još jedan razlog zašto smo se odlučili baviti poljoprivredom. Želimo svojim sinovima pružiti primjer da se kroz zajedništvo, rad i odricanje ipak može nešto postići. Želimo im pokazati da je moguće pronaći zadovoljstvo i biti sretan s jednostavnim stvarima. Jer ipak, možda je poanta života u tome. Biti skroman i sretan s jednostavnim stvarima.
Možda…Ne znam…
